Prezentacija „Osiguravanje sigurnosti pri pregledima i održavanju dizala“ pripremljena je za potrebe stručnog osposobljavanja predstavnika prijavljenih tijela i montera dizala. Sadržaj je usmjeren na isticanje ključnih zahtjeva i dobrih praksi za sigurno provođenje pregleda, ispitivanja, montaže, održavanja i modernizacije dizala, pri čemu je posebno naglašena odgovornost poslodavaca, organizacija za održavanje, montera te drugih stručno osposobljenih osoba koje sudjeluju u radovima na dizalima. U prezentaciji se upozorava da su navedene aktivnosti, zbog prirode posla, povezane s povećanim rizikom od nastanka nezgoda, zbog čega radni postupci moraju biti unaprijed planirani, odgovarajuće dokumentirani i provedeni bez improvizacija, prečaca ili žurbe uzrokovane vremenskim pritiscima.
Uvodni dio prezentacije temelji se na općoj statistici ozljeda na radu u Europskoj uniji. Za 2023. godinu navodi se da je u državama EU-27 zabilježeno 2,82 milijuna ozljeda na radu s izostankom od četiri ili više dana te 3.298 smrtnih ozljeda. Posebno se ističe da poslovi održavanja i dalje predstavljaju djelatnost s natprosječnom izloženošću rizicima. Starije, ali i dalje često citirane analize EU-OSHA-e pokazuju da je približno 10 do 20 % svih ozljeda na radu te 10 do 15 % smrtnih ozljeda u analiziranim državama povezano s poslovima održavanja. Ključni zaključak ovog dijela prezentacije jest da su za sigurno održavanje presudni odgovarajuće planiranje, izolacija izvora energije i osposobljenost izvođača radova.
U nastavku se obrađuju osnovna načela sigurnosti pri poslovima održavanja. Naglašava se pet temeljnih pravila: radove održavanja potrebno je planirati, izvoditi u sigurnom radnom okruženju, koristiti odgovarajući alat i osobnu zaštitnu opremu, raditi u skladu s planom te nakon završetka provjeriti je li održavanje pravilno provedeno i može li se oprema ponovno sigurno staviti u pogon. Posebno je važno da se radna oprema prije zahvata odgovarajuće izolira od izvora energije, kako bi se spriječilo neovlašteno ili nenamjerno pokretanje, te da budu postavljena jasna upozorenja o izvođenju radova održavanja. Ako zahvat zahtijeva uklanjanje zaštitnih naprava ili pristup području iza zaštitnih naprava, potrebno je definirati dodatne sigurnosne mjere za zaštitu od električnih, mehaničkih i drugih opasnosti.
Značajan dio prezentacije posvećen je izolaciji radne opreme. Radna oprema mora biti odvojena od svih relevantnih izvora energije, uređaj za izolaciju mora biti u položaju „isključeno“ i, po mogućnosti, zaključan, a na opremi mora biti vidljivo upozorenje o izvođenju radova. Osim električne energije, važni mogu biti i drugi izvori energije, poput hidrauličke, pneumatske, vodene, parne ili plinske energije. Prije početka rada potrebno je osloboditi eventualno pohranjenu energiju te provjeriti je li izolacija doista uspješno provedena. To je posebno važno kod dizala, gdje nekontrolirano kretanje kabine, protuutega ili hidrauličkog cilindra može uzrokovati teške ili smrtonosne ozljede.
U nastavku je predstavljen značaj norme SIST EN 13015, koja propisuje pravila za upute za održavanje dizala i pokretnih stepenica. Održavanje obuhvaća sve aktivnosti potrebne za siguran i predviđen rad uređaja tijekom njegova životnog vijeka, kao što su podmazivanje, čišćenje, kontrole, postupci spašavanja, podešavanja, prilagodbe te popravci ili zamjena istrošenih dijelova, pod uvjetom da se time ne mijenjaju karakteristike uređaja. Održavanjem se ne smatraju zamjena cijelog uređaja, modernizacija odnosno promjena karakteristika poput brzine ili nosivosti te spašavanje koje provode vatrogasne službe. Posebno se naglašava da se upute moraju uvijek ažurirati nakon svake promjene na uređaju.
Središnju ulogu u osiguravanju sigurnosti pri pregledima i održavanju dizala imaju upute za siguran rad. One moraju biti temeljene na procjeni rizika te sadržavati informacije o sigurnom načinu izvođenja pojedinih zahvata, korištenom alatu i preostalim rizicima za održavatelje, upravitelje, spasioce, korisnike i druge osobe u blizini. Upute moraju uzeti u obzir karakteristike uređaja, predviđenu uporabu, okruženje ugradnje, ograničenja uporabe, rezultate procjene rizika te posebnosti održavanja i ispitivanja sigurnosnih i drugih komponenti. Proizvođač odnosno monter mora odrediti redovite vremenske intervale za pojedine aktivnosti održavanja, uzimajući u obzir učestalost korištenja, razdoblja nekorištenja, starost i stanje uređaja, lokaciju, vrstu zgrade i druge radne uvjete.
Prezentacija također naglašava podjelu odgovornosti između vlasnika odnosno upravitelja uređaja i organizacije za održavanje. Vlasnik mora osigurati siguran rad uređaja, odgovarajući pristup ključevima, vidljive kontaktne podatke te obavještavanje održavatelja o promjenama u okruženju, kvarovima ili zahvatima trećih osoba. Organizacija za održavanje mora imati odgovarajući plan održavanja, kompetentno osoblje i evidenciju o provedenim zahvatima. Kod osobnih dizala posebno je naglašena obveza osiguravanja sustava za spašavanje zarobljenih osoba, u pravilu 24 sata dnevno i sedam dana u tjednu.
Posebno poglavlje posvećeno je procjeni rizika. Tijekom montaže, održavanja, pregleda i ispitivanja dizala pojavljuju se brojne opasnosti usporedive s onima na gradilištima. Među njima su rad na visini, rad na ljestvama, skelama i platformama, rad na električnim uređajima, uporaba električnog ručnog alata u zahtjevnim uvjetima, blizina pokretnih dijelova, neočekivano kretanje kabine ili protuutega, opasnost od pada predmeta s visine, podizanje teških tereta, skliske površine, neodgovarajući pristup i slaba rasvjeta. Procjena rizika mora obuhvatiti normalna i neispravna stanja, postupke drugih osoba, zahvate uz privremeno isključenje sigurnosnih funkcija, preostale rizike i potrebnu osobnu zaštitnu opremu.
Prezentacija ističe i specifične rizike povezane s radovima na dizalima, kao što su radovi na krovu kabine, radovi u jami voznog okna, zamjena nosivih elemenata, postupci spašavanja te održavanje pogona i upravljačkih sustava kod dizala bez strojarnice. Kao preporučena podloga za procjenu rizika navodi se norma EN ISO 14798:2013, koja opisuje metodologiju procjene rizika za dizala, pokretne stepenice i pokretne trake.
Na temelju statistika europskih strukovnih udruženja prikazani su i najčešći uzroci nezgoda pri održavanju dizala, među kojima su neodgovarajući ili opasan pristup strojarnicama, nepravilna uporaba ručnog alata, oštri rubovi, nedovoljna zaštita od električnog udara i neodgovarajući pristup jami voznog okna. Statistika ELA-e za 2022. godinu navodi 719 prijavljenih ozljeda radnika na dizalima, od čega se 72 % dogodilo tijekom servisiranja, a 28 % tijekom montaže. Naglašava se da velik broj nezgoda proizlazi iz osnovnih organizacijskih i ergonomskih nedostataka te nepoštivanja uputa i sigurnih radnih postupaka. Istodobno, najteže posljedice, uključujući smrtne slučajeve, najčešće nastaju zbog specifičnih rizika karakterističnih za radove na dizalima. Također se navodi da su u Sloveniji posljednjih godina tijekom obavljanja posla život izgubila dva održavatelja dizala.
Završni dio prezentacije usmjeren je na deset osnovnih sigurnosnih pravila za radove na dizalima, koja se temelje na smjernicama udruženja ELA. Pravila naglašavaju uporabu odgovarajuće osobne zaštitne opreme, planiranje postupaka, procjenu rizika, zaštitu pri radu na visini, isključenje električnog napajanja i sprječavanje neovlaštenog uključenja, kontrolu mehaničke energije, nadzor kretanja kabine, siguran rad u zajedničkim voznim oknima, osiguravanje kabine i protuutega tijekom radova na nosivim elementima, sigurno podizanje tereta, sigurne radne postupke na skelama i privremenim platformama te strogo ograničenu i nadziranu uporabu premoštenja sigurnosnih sklopki. Posebno se naglašava da se premoštenja smiju koristiti samo kada ne postoji drugo rješenje, isključivo uz uporabu odgovarajuće označenih originalnih mostića, te da se radno mjesto ne smije napustiti dok svi mostići nisu uklonjeni.
Temeljna poruka prezentacije jest da sigurnost pri pregledima, ispitivanjima, montaži i održavanju dizala ne ovisi samo o tehničkoj ispravnosti uređaja, već prvenstveno o sustavnom pristupu radu. Takav pristup uključuje kvalitetnu procjenu rizika, ažurirane upute, jasne postupke izolacije izvora energije, uporabu odgovarajuće opreme, osposobljenost izvođača radova, nadzor nad zahvatima i dosljednu provjeru stanja prije ponovnog puštanja dizala u rad. Cilj osposobljavanja predstavnika prijavljenih tijela i montera dizala stoga je jačanje zajedničkog razumijevanja rizika te ujednačavanje stručnog pristupa upravljanju opasnostima pri radovima na dizalima.
Radionica: Predstavljanje ispitivanja i certificiranja rukavica
U sklopu predstavljanja aktivnosti Certifikacijskog tijela ZVD, sudionicima je predstavljena i uloga Certifikacijskog tijela ZVD u području osobne zaštitne opreme – ispitivanje i certificiranje zaštitnih rukavica za zaštitu od mehaničkih i toplinskih opasnosti, pri čemu ZVD djeluje kao prijavljeno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti. Na taj je način sudionicima prikazana šira povezanost između ispitivanja, tehničkog vrednovanja, certificiranja i praktične primjene osobne zaštitne opreme u sigurnom radu.
Naglašeno je da se postupci certificiranja provode u skladu s akreditiranim postupcima i certifikacijskom shemom izrađenom na temelju zahtjeva Uredbe (EU) 2016/425 o osobnoj zaštitnoj opremi kategorije II. Posebno je istaknut Modul B – EU ispitivanje tipa, koji predstavlja postupak kojim prijavljeno tijelo provjerava ispunjava li tip osobne zaštitne opreme bitne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve navedene uredbe. Sudionicima je pojašnjeno da certifikacijska shema definira zahtjeve za proizvode, primijenjene norme odnosno normativne dokumente, obveze naručitelja i certifikacijskog tijela te pojedine korake postupka certificiranja.
Predstavljen je i osnovni tijek certificiranja zaštitnih rukavica. Postupak započinje podnošenjem zahtjeva naručitelja, dostavom uzoraka rukavica i potrebne tehničke dokumentacije. Certifikacijsko tijelo zatim provjerava potpunost zahtjeva, definira opseg certificiranja, provjerava prikladnost dostupnih dokaza te određuje potrebna vrednovanja odnosno ispitivanja. Ako su potrebna dodatna ispitivanja, ona se provode u laboratorijima ZVD-a ili kod odobrenih vanjskih izvođača, ovisno o vrsti zahtijevanih ispitivanja i opsegu akreditiranih odnosno raspoloživih kapaciteta.
Ovim dijelom predstavljanja sudionicima je prikazano da područje osobne zaštitne opreme ne obuhvaća samo njezinu uporabu na radu, već i sustavno ocjenjivanje sukladnosti, provjeru tehničkih svojstava te kontrolirani postupak donošenja odluka. To je važno i za područje dizala, budući da monteri, održavatelji, inspektori i ispitivači u svom radu koriste različite vrste osobne zaštitne opreme, uključujući i zaštitne rukavice. Stoga su odgovarajuće certificirana i pravilno odabrana oprema jedan od važnih elemenata upravljanja rizicima pri poslovima u kojima su prisutne mehaničke, toplinske, električne i druge opasnosti.
